Putinovi "kulturni centri" niču diljem svijeta, pa i u susjedstvu: Evo što se krije iza svega

Kako je izvijestio The Moscow Times, u Maliju, Burkini Faso, Tanzaniji i Egiptu već djeluju „Ruski domovi“, dok su u tijeku pregovori o otvaranju novih u Alžiru, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, što potvrđuje i Institute for the Study of War (ISW). Ti centri ne služe samo za promicanje kulture, već i kao platforme za širenje ruskog narativa o ratu u Ukrajini i o ulozi Moskve u svijetu, piše Nova.rs.

Kulturni centri i obavještajne mreže

Mnogi događaji u tim centrima prikazuju dokumentarne filmove o „povratku Krima“ ili o ruskoj „humanitarnoj misiji u Africi“. Analitičari upozoravaju da kulturne projekte često prate dolasci vojnih savjetnika i obavještajnih mreža. U Ekvatorijalnoj Gvineji, primjerice, otvaranje partnerskog centra bilo je praćeno dolaskom ruskih instruktora za predsjedničku gardu.

U usporedbi sa zapadnim institucijama poput Britanskog savjeta ili Goethe-Instituta, ruska mreža je manja, ali brzo raste zahvaljujući stipendijama i obrazovnim programima. Više od 5.000 afričkih studenata ove će godine, prema najavi Jevgenija Primakova, dobiti financiranu priliku za studij u Rusiji. Time Kremlj jača imidž zemlje koja nudi „alternativu“ Zapadu i priliku mladima iz globalnog juga.

Novi ruski centar u Srbiji

Na istom valu kulturno-političkog širenja, 26. listopada 2025. godine u Beogradu je održana osnivačka skupština ogranka Ruskog povijesnog društva, organizacije usko povezane s Kremljem. Za predsjednika beogradskog vijeća izabran je bivši potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vulin, poznat po proruskim stavovima.

Na tom su skupu prisustvovali patrijarh Porfirije, ministar Ivica Dačić, potpredsjednica Skupštine Nevena Đurić i ruski veleposlanik Aleksandar Bocan-Harčenko.

Patrijarh Porfirije osnivanje ogranka nazvao je dokazom „duhovne povezanosti srpskog i ruskog naroda u vremenu povijesnog revizionizma“.

Rusko povijesno društvo osnovano je 2012. godine na inicijativu Sergeja Nariškina, šefa ruske Vanjske obavještajne službe (SVR), a među osnivačima su Ruska akademija znanosti te državni mediji RIA Novosti i Interfaks. Službeno, cilj društva je „očuvanje povijesne istine“ i promicanje ruske kulture, no zapadni analitičari smatraju da je riječ o dijelu šireg državnog projekta oblikovanja povijesnog narativa u skladu s politikom Kremlja.

U Beogradu ovaj potez simbolično potvrđuje da Rusija nastavlja širiti svoj ideološki i kulturni utjecaj na Balkanu.

Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu

Treba podsjetiti i na Rusko-srpski humanitarni centar (RSHC) u Nišu, koji predstavlja zajedničku inicijativu vlada Rusije i Srbije s navodnim ciljem pružanja pomoći u izvanrednim situacijama – gašenja požara, uklanjanja neeksplodiranih sredstava i obuke spasilaca. Međutim, Centar od samog početka prate brojne kontroverze koje su ga pretvorile u jedno od najosjetljivijih pitanja u odnosima Beograda i Zapada.

Zapadne diplomate i sigurnosni analitičari više su puta upozoravali da bi Centar mogao služiti kao prikrivena ruska obavještajna baza na Balkanu, a ne samo kao humanitarna struktura.

Rusija zatražila da Centar dobije imunitet

Najveći je spor izbio kada je Rusija zatražila da Centar i njegovo osoblje dobiju diplomatski status, što bi im osiguralo imunitet i izuzeće od nadzora domaćih institucija. Taj je zahtjev naišao na snažan otpor Europske unije i Sjedinjenih Država, koje su upozorile da bi takav potez omogućio Moskvi uspostavu trajnog operativnog prisustva u južnoj Srbiji, svega nekoliko desetaka kilometara od granice s članicama NATO-a.

Europski parlament više je puta pozivao na zatvaranje Centra, tvrdeći da njegova djelatnost nije transparentna i da podsjeća na hibridni instrument ruskog utjecaja, dok su srpske vlasti isticale da se radi o „isključivo humanitarnoj ustanovi“.

Kritičari upozoravaju da Centar, unatoč službenoj misiji, rijetko provodi vidljive humanitarne akcije, dok se mnogo češće pojavljuje u političkim kontekstima i analizama o ruskoj prisutnosti na Balkanu.